AUGUST ŠENOA
(1838. - 1881.)

August Šenoa rođen je 14. studenog 1838. godine u Zagrebu u Vlaškoj ulici na kućnom broju 43, od oca Vjekoslava i majke Terezije rođene pl. Rabač. U roditeljskom domu, u germaniziranoj obitelji češko-slovačkog podrijetla (otac mu je bio Čeh, a majka Slovakinja), stekao je ljubav prema umjetnosti: otac je rado posjećivao koncerte i kazalište, a majka je voljela književnost. Šenoin otac Vjekoslav (pravim imenom Alois Schönoa) bio je slastičar zagrebačkih biskupa Alagovića i Haulika. S obzirom na to da je Šenoa postao jedan od najvećih hrvatski književnika zanimljivo je napomenuti da njegov otac nikada nije dobro naučio govoriti hrvatski. Ovdje je možda također zanimljivo napomenuti da je Šenoa prve pjesme, još kao đak, pisao na njemačkom jeziku. Godine 1848. umire Šenoina majka, a 1850. Šenoa završava prvi razred gimnazije. U drugi razred upisao se u Zagrebu, sredinom listopada 1850. Godine 1857. maturirao je u gornjogradskoj gimnaziji i upisao se na Pravoslovnu akademiju, a od listopada 1859. godine nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine. Ne položivši na vrijeme sve ispite uskraćena mu je novčana pomoć pa se počinje baviti novinarstvom.

Godine 1865. živi u Beču gdje radi u redakcijama Glasonoše i Slawische Bläter, a 1866. vraća se u Zagreb i radi u redakciji Prozora. Dvije godine kasnije, točnije 28. ožujka 1868. godine, postaje gradski bilježnik, a 20. lipnja iste godine vjenčao se sa Slavom pl. Ištvanić. Iste godine, 24. kolovoza, imenovan je artističkim ravnateljem Hrvatskog zemaljskog kazališta, a 1870. godine postaje dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarovo zlato izlazi 1871. godine. Dvije godine kasnije (1873.) postao je gradski senator te stoga napušta kazalište. Od 1874. godne pa do svoje smrti uređuje vodeći hrvatski književni časopis Vijenac. August Šenoa otac je dvoje sinova - Branimira i Milana. Branimir je (1879. - 1939.) bio slikar i graver, dugogodišnji nastavnik Umjetničke škole u Zagrebu. Milan je (1869. - 1961.) bio geograf, profesor zagrebačkog Sveučilišta i književnik (pisao je drame, pripovjetke, romane i dr.). August Šenoa preminuo je 13. prosinca 1881. godine, navršivši 43-u godinu života.

Franjo Marković navodi u svojoj studiji iz 1892. godine da je Šenoa ležeći bolestan i diktirajući Kletvu maštao o idućem proljeću što ga je namjeravao provesti u Italiji. Vjerovao je u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, a onda je najednom predosjećajući kraj, zavapio: Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati! Ostavio je u rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana, a posljednja riječ koju je izgovorio diktirajući Kletvu, dan prije smrti, bila je: Hrvat.O Augustu Šenoi Matoš je imao izrazito visoko mišljenje: Šenoa je najzagrebačkiji sin, Orfej koji je dao glas i riječ tome kamenju da progovara narodnom dušom. Literarni povjesničar Slavko Ježić o Šenoi je rekao: S njime počinje moderna hrvatska književnost.

Romani Augusta Šenoe: Zlatarovo zlato (1871.); Vječni žid; Hrvatulje; Seljačka buna (1877.); Prosjak Luka; Mladi gospodin; Prijan Lovro; Diogenes; Kanarinčeva ljubovca; Lijepa Anka; Barun Ivica; Čuvaj se senjske ruke (1875.); Ilijina oporuka; Karanfil s pjesnikova groba; Pruski kralj; Turci idu; Vladimir; U akvariju; Branka (1881.); Kletva (nedovršeno); Turopoljski top; Ljubica; Zagrebulje (pod tim naslovom Šenoa je godinama pisao feljtone ispunjene aktualnim društevnim zbivanjima). Pjesme Augusta Šenoe: Prokleta klijet (1874.); Propast Venecije (1876.); Na Ozlju gradu; Zagrebu; Hrvatska pjesma; Budi svoj; Kameni svatovi; Kugina kuća.