DUSPARA, Nikola

Izvod iz životopisa

Nikola Duspara, slikar, pisac i humanist, dipl. defektolog, rođen je u Vrelima kod Bosanskog Broda, živopisnom mjestu koje je već u mlađem kamenom dobu, iz razumljivih razloga, bilo naseljeno. Ta činjenica ga je potakla da već u ranoj mladosti naslika odabrane motive, napiše prve pjesme i prve aforizme. Slikanje je učio kod pokojnog profesora Krunoslava Kerna, kojeg pamti kao učitelja koji je bio nemilosrdan kritičar, ali i ponosan na uspjeh učenika.

Pored niza kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu imao je 29 samostalnih izložbi: Bosanski Brod (6), Dinkelsbühl (1), Derventa (2), Požega (1), Regensburg (1), Slavonski Brod (7), Varaždin (1) i Zagreb (10).

Organizirao je mnoge humanitarne akcije i poklanjao svoje slike u korist izbjeglica i prognanika, izgradnje crkava, branitelja Bosanske Posavine, djece Bosanske Posavine, HVIDR-e, oboljelih od raka, mentalno retardiranih, slijepih, mladih sportaša, starijih osoba,… Utemeljitelj je i voditelj već tradicionalne aukcije u korist slijepih “Mi gledamo srcem”.

Zahvaljujuci dugogodišnjem slikanju na otvorenom u Korčuli slike su mu otišle u sve europske zemlje, te Kanadu, SAD-e, Argentinu, Čile, Južnu Afriku, Izrael, Ujedinjene Arapske Emirate, Jordan, Australiju, Novi Zeland, Tajland, Kinu, Japan i Koreju, a neke su ušle u poznate riznice (Vatikan, Opatska riznica Korčula).

Živi i radi u Zagrebu.

Zahvaljuje svima koji su ga naučili nositi svoj križ i hodati uspravno.

Ševa

Zviždi kosa sa otkosa,

Kupilica kosca stiže.

Opala je davno rosa

I ševa se uvis diže.

Sve sporije kosac kosi,

Ona znojna, odmor moli,

I u hlad se trava nosi,

Vrući dahte, mada goli.

Nema više takve muke

Drugačije sad je ljeti,

Ali kosac trlja ruke

Kad se one ševe sjeti.

Vrijeme snova

Daj mi, Bože, daj da patim,

Da poludim sad načisto,

Da u mladost ja se vratim,

Da doživim ono isto.

Daj mi, Bože, da to drži,

Da propadnem njoj u sjene,

Da mi vatrom grudi prži,

Da me vlaže usne njene.

Ako grešan u veselju

Nemam pravo uživati,

Ispuni mi zadnju želju:

Ne budi me, Bože, shvati!

Nedostižna

Nije htjela biti muza

Da od iskre stvori plamen,

Tek oblikom mami bluza.

Al’ unutra kuca kamen.

Sve što dade, baš istinski,

Nedostižna moja muza:

Fenomen sam medicinski –

U glavi mi njena guza.                   

                                                                             E-mail: nikola@duspara.com