Antun Vrgoč rođen je 26. svibnja 1940. godine u Zagrebu. Osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i Šumarski fakultet završio je također u Zagrebu. Nakon završenog studija odlazi po potrebi službe izvan Zagreba, gdje radi u struci, uglavnom u lovstvu. Po povratku u Zagreb, a na nagovor prijatelja, počinje se javljati svojim stihovima.

Nastupao je na raznim zagrebačkim tribinama, kao "Zagrebački Pariz", "TRIKULIUM" (Tribina kulture i umjetnosti RO Geotehnika), tribini KUD-a "Ivo Hergešić", na "Šokačkim sijelima" KUD-a Šokadija, "Vinkovačkim jesenima", "Smotri recitala i recitacija Slavonije i Baranje u Starim Mikanovcima.

Kao voditelju tribine Književnog kluba "Poeta" RO "Exportdrvo" u Zagrebu pjesme su mu objavljene u zbirkama pjesama RO "Exportdrvo", "Prijatelji hvala vam" (1986.) i "Godovi ljubavi" (1988.)

Klub pisaca Pešćenica uvrštava mu pjesme u "Zbornik kluba pisaca Pešćenice" (1988.) KUD "Ivo Hergešić" izdaje mu 1986. godine samostalnu zbirku pjesama "Opekline samoće".

Objavljuje pjesme i priče u listovima za djecu i omladinu izdavača Školske knjige "SMIB" i "MODRA LASTA", a stručne članke i humoreske u "LOVAČKOM VJESNIKU", glasilu Lovačkog saveza Hrvatske.

Godine 1988. Društvo književnika Hrvatske, ogranak Vinkovci, izdaje mu u "Biblioteci brazde" knjigu pjesama pod naslovom ARBORETUM iliti POETSKA EKOLOGIJA". Knjiga je tiskana u tiskari "Nacionalne i sveučilišne biblioteke" u Zagrebu. Urednik je bio književnik prof. Vladimir Rem, a recenzije su napisali književnici akademik Dubravko Jelčić i prof. dr. Boro Pavlović.

Suosnivač je Udruge umjetnika "August Šenoa" u Zagrebu, a objavili su mu prozu i poeziju u sljedećim Zbornicima "Naša riječ": Zbornik br. 3 (1991/92.), Zbornik br. 4 (1995.), Zbornik bro. 5 (1998.), Zbornik br. 6 (2002.) i Zbornik br. 7 (2006.)

"Međunarodni institut za književnost" objavljuje 2005. godine Vrgoču poeziju u Zbirci pjesama "ERATO ۥ04". Recenziju je napisao akademik Slavko Mihalić.

Letio bih!

Ali kako?

Na krilima ambicije,

preko sitnih

ljudskih zloba,

što kopaju provalije.

Oganj u zjenicama,

pogled okrenut vješalima,

na kojima se njiše

zdrav razum.

Na zgarište

iza humka ljudskih sloboda

vjetar je posadio

sjeme boljeg života.